SEX
Odnosi muškarca i žene, međusobno (ne)razumijevanje, vječna tema o kojoj su napisane milijune stranica i biti će vjerovatno napisani još milijuni... A tajna se nikad neće otkriti do kraja, uvik će biti još neko zašto koje neće imati svoje zato, nego jebi ga...
Imam prijateljicu koja umire od želje za dobrim seksom i nikakvim emocijama u svemu tome, čisto tjelesna potreba i seksualno zadovoljstvo... Neprestano nailazi na tipove koji se u nju zaljubljulju, mole je za vezu, plaču joj i tako neke priče skoz čudne...
Meni se događa obrnuto... Ja koja bi volila imati neku vezu, koja osim što se zove veza tako i izgleda... A oko sebe imam muškarce koje zanima samo seks... I to naravno kad se njima prohtije... I onda kad moja pametna naivna ženska glavica shvati da to što on priča nema veze s onim što ja želim prestane se javljat na telefon... Kažem, sorry nije to ono što mi treba... Ne želim sex, želim voditi ljubav s osobom kojoj to znači koliko i meni...
I onda se pojavi lik koji ove moje rečenice izgovori sam... Poludi za mnom... Želi mi skinuti zvijezde s nebe... I meni nije napet... I onda opet ono glupo žensko analiziranje i preispitivanje same sebe... Tko sam, zašto sam, mogu li, smijem li,..... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Zašto smo mi žene tako komplicirane volila bih znat, ili zašto su oni tako bezosjećajno jednostavni.... Pa jesmo li mogli bit bar skoro slični, a ne nebo i zemlja....
Postoji li uopće ljubav, ona filmska... Osjećam se kao da imam 13 godina i u pubertetu sam... I opet odbijam odrasti i pomiriti se sa sudbinom... Nisam više dijete, mašta nije više dozvoljena u ozbiljnim situacijama...
I dok ja tako razmišljam i ubijam se od analiziranja ljudskih potreba i osjećaja, pametni ljude se seskaju, oni malo sretniji vode ljubav, a ja pričam sama sa sobom... Možda je tako i najbolje...
lud blog ja imam 15
u kojem si kvartu bila
ja sam ti na karlovac505.blog.hr
DERBI
Evo dolazim sebi…. Bila sam na derbju sinoć… Bilo je vatreno na sjeveru, ali bolesno… Baš mi je gušt kad 30 tisuća ljudi diše kao jedan… A sve za one male debile šta trču za balunom a ne znaju ko im glavu nosi… Imala sam neki loš osjećaj za ovaj derbi i sama činjenica da su od 4 gola 3 penala sve govori… Ali eto opet smo potvrdili onu i kad gube i kad tuku uvik virni svom Hajduku…
Ovo ljeto sam se zaljubila… Zamisli ironije… Na Zrću nakon burne i neprospavane noći najranije ujutro u moru upoznam lika koji preko cijelih leđa nosi tattoo i to ne bilo koji nego DINAMO… Nisam mogla virovat kad sam nakon 10-tak dana shvatila da sam luda za njim… Ono znate kako to ide na početku… Poludili smo jedno za drugim… Zato mi je taj derbi jušer značio malo više nego inače… Nismo više zajedno… Zbog udaljenosti i financijske nemogućnosti da se viđamo, uostalom od početka je jasno da on nikad neće doć živit u Split, a ja bez mora… riba na suhom… pa da moram i ja točat čunu na Jarunu hehehe… Bio mi je dovoljan sam feeling da mi je blizu… Da se gledamo, a ne vidimo, da navijamo skupa jedan protiv drugoga… Ali moj dragi mali bandit zbog okršaja s Torcidom negdje na pumpi na autocesti nije ni vidia ni P od Poljuda, ostao je u Šibeniku na panduriji… Rekla je moja prija koju od milja zovem The Bitch… ima Boga… Nema na more hehehehe
Ali eto bit ovog posta je da volim bilu boju i dečka iz Karlovca… Velikog BBB-a… Sudbina se nekako smišno igra sa mnom… Iskušava moje mogućnosti i volju za ljubavi… Daje mi ono o čemu sanjam u obliku nemogućeg… Jesam li se spremna spakirat i otić u Zagreb… Možda, ali mislim da bih brzo utekla nazad… Jas am ipak Dalmatinka… Ali eto lipo je kad me Bog podsjeti kako je lipo voljeti i znati da postoji na svijetu ON… Tvoja druga polovica, koja ti je nekad suđena nekad ne… Meni ipak nije… Bar ne ovaj put…
Nemo ako ikad pročitaš ovaj post…. Hvala ti što postojiš…
SKORO
Skoro sam izgubila volju za pisanjem...kad sam sinoć napisala cijelu priču koja mi se odvijala u glavi i nakon toga skontala da mi se priča nekim čudom izgubila i naravno sačuvala nigdje.
S obzirom da se držim one da za sve postoji razlog, neću niti pokušati prepričati sinoćnju priču, nego ću nastaviti gdje sam stala...
Poanta je bila da se po tko zna koji put nalazim u jednoj od živonih faza. Kocka je bačena...okrećem novu stranicu života. Dosadila mi faza. Iako bih se trebala uhvatiti ukoštac s odrastanjem i prelaženjem u nekakav svijet odraslih još uvijek odbijam to. Ne želim!!! Želim se iskombinirati i uspjeti voditi život ozbiljnosti na poslu i totalne neozbiljnosti izvan njega... Jeli to moguće???
Jeli moguće raditi u ozbiljnoj firmi, ozbiljan posao, biti damica kad treba, a kod kuće biti frajerica, pušiti travu, izlaziti do ranojutarnjih sati, lokati pivo i nekoliko puta godišnje mijenjati partnera???
Jedno s drugim nema veze... Dva totalno suprotna lika... Jeli moguće voditi takav život ljudi? Ili se moramo ponašati u skladu s godinama, poslom i odgovornosti svakog trenutka???
drugi put piši u wordu pa copy-paste, jer ako duže čekaš ode... događa se
...
Za sve postoji prvi put... Pa i za otvaranje bloga...
Vidim ima ogroman broj ljudi koji svoje misli pretače u riječi, slike i slično... Oduvijek sam bolje baratala prstima nego jezikom :) pa se eto tako i dogodio ovaj blog... S obzirom da mi se skoro svaki dan dogodi nekakva situacija, nekad blesava, nekad smiješna, nekad sramotna, nekad tužna... I želim to podijeliti prije svega sa samom sobom, i sa svim dragim ljudima koji će u mojim riječima prepoznati dio sebe ili osjetiti potrebu da mi nešto kažu... U današnje dane je teško dobiti lijepu riječ, itjehu, savjet... Zato mislim da ću ovaj blog iskoristiti na najbolji mogući način.
A sama pomisao da ću za 20-tak godina imati sva moja razmišljanja kad sam bila mlada, sama, na pragu odrastanja i na početku karijere... mi odmah stavlja osmijeh na lice...
Za prvi put je dosta...
dobrodošla
